Kelj je dvogodišnja biljka koja spada u kupusnjače. U kupusnjče ubrajamo sljedeće povrtlarske kulture: Glavičasti kupus, kelj, kelj pupčar, karfiol, brokula, keleraba, raštika, i kineski kupus. Sve one su varijeteti vrste Brassica oleracea iz porodice Brassicacae. Kupusnjače se u ishrani koriste u svježem stanju ili prerađene. Koriste se različiti dijelovi biljke:pupoljak, ili glavica kupusa, kelja i kelja pupčara, stablo kelerabe, list raštike, nerazvijena cvast karfiola i brokule.

Kelj se kod nas malo gaji, iako se ističe po hranljivoj vrijednosti među kupusnjačama ( ima više suhe materije, bjelančevina i mineralnih tvari nego kupus). U ishrani se koristi za spravljanje različitih jela i sušenje, ali se ne može kiseliti. Po morfološkim i biološkim karakteristikama, kelj je sličan kupusu. Od kupusa se razlikuje po jako izraženoj naboranosti lišća sa izraženom lisnom nervaturom ( slika 1), pa su zato glavice kelja manje čvrstoće nego kod kupusa. Kelj je otporniji na niske i visoke temperature. Kelj se kao i kupus može proizvoditi:

_ direktnom sjetvom
_ preko rasada

Za ranu proizvodnju rasad se sije u tople lijehe u januaru i februaru, a rasađuje na otvorenom u martu i aprilu, kao i kupus. Kelj se bere kada glavice dostignu normalnu veličinu, a bolji ukus ima po djelovanju slabih jesenjih mrazeva, jer se poveća sadržaj šećera u lišću.



Slika 1




Slika 2



Slika 3- Nasadi kelja