Endivija se kod nas malo gaji, a naziva se još zimska salata. Spada u jednogodišnje lisnato povrće iz porodice Asteraceae. Za ishranu se koriste listovi rozete koji su naborani i nazubljeni. Gaje se dva varijeteta: eskariol endivija, koja iam manje naborane i nazubljene listove i krecava endivija sa jako naboranim i nazubljenim listovima. Listovi su bogati bjelančevinama i mineralnim materijama, a sadrže i glikozide koji im daju gorak okus. Endivija je otrporna na niske temeprature, pa može prezimiti na otvorenom polju. Najviše se kod nas uzgaja kao jesenje i zimsko povrće. Ima visoke zahtjeve prema vlazi. Uzgaja se na plodnom i nađubrenom zemljištu.
Endivija se proizvodi iz sjemena ili rasada. Za proizvodnju iz rasada sije se u julu i prvoj polovici avgusta. Rasađuje se u fazi 3-4 prva lista na rastojanju 20-30 cm red od reda. Pri proizvodnji iz sjemena sije se krajem maja i početkom juna. Endivija zahtjeva visoku vlažnost zemljišta i zraka, a optimalna temepratura za rast i razvoj je 15 C. Endivija se bere 60-70 dana po rasađivanju.



Slika -1



Slika -2

Slika - 4 -Endivija

Endivija slabije podnosi samu sebe. Općenito se preporučuje da se ne sadi na isto mjesto 3 do 4 godine. Kao i za sve druge kulture plodosmjene se treba držati prvenstveno zbog bolesti i štetnika koji se mogu prenijeti tlom. Endivija se kod nas najčešće sadi kao drugi usjev, poslije kultura koje rano napuštaju tlo ( rani krompir, kupusnjače, grašak, grah mahunar), koje su gnojene organskim đubrivima i ostavljaju u tlu zalihu dušika.



Slika - 5

To je dobro za guleta