Kada se lipa bere: Lipu treba brati čim počne da cvjeta, kad su dvije trećine cvjetova rascvjetale. Precvjetala lipa nema nikakve vrijednosti. Cvast treba brati zajedno s priperkom, jer se vrlo rijetko traži bez priperka. Treba brati po suhom i lijepom vremenu. Lipov cvijet je blagog i prijatnog mirisa, a ukusa je sladunjavog i pomalo oporog.

Sastav:
U lipovom cvijetu ima sluzi, tanina, etarskog ulja, heterozida, šećera, gume, voska, žute boje, manitola i tartarata. U svježem cvijetu ima etarskog ulja, nosilac mirisa lipovog ulja je seskviterpenski alkohol farnezol. U osušenom cvijetu ima vrlo malo etarskog ulja. Tanina najviše ima u priperku, on daje oporost čaju od lipe. Lipov list također sadrži sluz i ostale sastojke koji se nalaze u cvijetu, pa se za nuždu mogu upotrijebiti u istu svrhu. I lipova kora ima mnogo sluzi. U cvijetu i u listu ima vitamina C. Od lipovog drveta proizvodi se aktivan ugalj velike absorptivne moći. U lipovom sjemenu ima masnog ulja sličnog maslinovom. U fitoterapiji se kao biljna ljekovita sirovina upotrebljavaju osušene žuto-zelene cvasti. Cvjetovi drugih, ukrasnih vrsta lipe manje su prijatnog ukusa i mirisa i smatraju se falsifikatima.



Slika - 1- Pčele na cvjetovima lipe, sakupljaju polenov prah

Ljekovitost:
Za lijek se beru cvjetovi u vrijeme kada se otvore i prije nego što ostare i promijene boju. Suše se u hladu, na prozračnom mjestu, najbolje na tavanu. Cvjetovi sušenjem moraju zadržati svoju prirodnu boju i prijatan miris. Cvast lipe se tradicionalno koristi kod prehlada, gripa i drugih infektivnih oboljenja disajnih puteva praćenih groznicom, gdje je poželjno pojačano znojenje. Čest je sastojak čajnih mješavina za ublažavanje kašlja, za znojenje i za grgoljenje. Ekstrakti lipe su sastojci nekih fitopreparata koji se preporučuju za smirivanje suhog kašlja, za umirenje i kod tegoba urinarnog trakta. U narodnoj medicini se lipa koristi i kao prijatan napitak, za poboljšanje izlučivanja mokraće iz organizma, kao blago sredstvo protiv grčeva i za umirenje. Koristi se i za izradu kozmetičkih preparata.




Slika - 2

Djelovanje lipe:
Lipa je poznata po svom dijaforetičnom, diuretičnom i spazmolitičnom dejstvu. Također, ima podataka da djeluje holeretično, da snižava krvni pritisak i da djeluje antiinflamatorno. Ova dejstva vezuju se za prisustvo flavonoidnih heterozida. Zbog visokog sadržaja sluzi, koja oblaže sluzokožu disajnih organa i sprječava nadražaj, cvast lipe se često koristi i za umirenje intenzivnog kašlja. Eksperimentalno je potvrđeno i antimikrobno dejstvo njenih vodenih i etanolnih ekstrakata, kao i sedativni i anksiolitički efekat.

Hemijski sastav:
Cvijet lipe sadrži jedan odsto kompleksa flavonoidnih heterozida u kome dominiraju heterozidi kvercetina i kemferola (rutin, kvercitrin, hiperozid, tilirozid, astragalin), preko tri odsto heterozida kafene, p-kumarne i hlorogenske kiseline, 10 % sluzi, dva % tanina i leukoantocijanidina. Prijatan miris potiče od male količine etarskog ulja (0,02%).




Slika -3

Način upotrebe:
Jednu do dvije kafene kašičice osušenog cvijeta preliti šoljom ključale vode, poklopiti i poslije 5-10 minuta procijediti. Piti više puta dnevno po šolju što toplijeg čaja.