Kod nas su najbrojnije dvije vrste pelargonija i to: Uspravna -Pelargonium zonale i viseća- Pelargonuim peltatum.Štetočine je zbirni naziv za sve štetne organizme. Štetnike ovih ukrasnih biljaka nalazimo među insektima, grinjama, nematodama i puževima.

Lisne uši-Aphidae su maleni, nježni insekti boje koja varira od svijetlo zelene, tamno zelene do crne. Najčešća je breskvina zelena uš Myzus persicae, no zarazu vrše i neke druge vrste npr. ružina lisna uš Macrosiphum euphorbiae. Kolonije lisnih ušiju gotovo uvijek nalazimo na naličju mlađih listova ili na mladim izbojima.
Hrane se sisanjem biljnih sokova, zbog čega biljke slabe, zaostaju u rastu, ostaju sitne, kržljave, a cvatnja izostaje.
Zaštita:
Za suzbijanje lisnih ušiju na pelargonijama, po terasama, balkonima i sl., najpovoljnije je koristiti Florovin štapiće. Bolje ih je koristiti preventivno, prije pojave zaraze. To su kartonski štapići s' insekticidom ( butoksikarboksin) između vanjskih slojeva kartona. Vrlo su jednostavni za rukovanje i mnogo manje štetni za one koji njima rukuju, za razliku od primjene insekticida prskanjem. U prodaji se nalaze već gotovi štapići za direktnu primjenu. U zemlju oko biljke utisne se određen broj štapića i zalije vodom. Broj štapića ovisi o veličini cvjetnog lonca.
Napomena: Florovin je jedini insekticid koji ima dozvolu za primjenu na balkonskom i sobnom ukrasnom bilju. Tretirana zemlja iz cvjetnog lonca ne smije se baciti bilo gdje u vrt, jer se najmanje 90 dana ne smije koristiti za uzgoj.
Kako lisne uši privlači žuta boja, za utvrđivanje početne zaraze dobro je koristiti se žutim ljepljivim pločama. Vješaju se iznad biljaka tako da donji rub ploče bude u visini vršnih izboja lončanica.

Kalifornijski trips najčešće napada pelargonije prilikom proizvodnje u zaštićenom prostoru, od proljeća do iznošenja na vanjske površine. Živi među laticama cvjetova, gdje se i hrani poput lisnih uši, sisanjem biljnih sokova. Za sunčana vremena na cvjetovima se uoče mali kukci izdužena tijela, narančaste boje.
Simptomi: Na laticama tamnijih boja, pjege su bjeličaste boje, a na bijelim smeđe. S porastom intenziteta zaraze, pjege se povećavaju, novi cvjetovi su sve sitniji, bezbojnih ili deformiranih latica, a cvatnja biva sve slabija. Simptomi se javljaju na naličju mlađih listova, u početku zelene, a kasnije smeđe kvržice.Potrebna temperatura za za razmnožavanje tripsa je od 25-30 C, gdje cjelokupan razvoj traje 15-18 dana.Kod nižih temepratura, razvoj traje duže. Imaju 12-15 generacije godišnje, pa se uvijek mogu naći svi razvojni stadiji na jednoj biljci ( zamislite ovu invaziju!!!!)
Zaštita:
Tripse privlači plava boja, pa se za utvrđivanje njihove zaraze koristimo plavim ljepljivim pločama, koje se vješaju iznad biljaka, tako da donji rub ploče bude u visini vršnih izboja lončanica.
Preparati za suzbijanje tripsa: Mospilan 20 SP, Evisect S, Actellic 50, Basudin 600 EW i Decis, Talstar i dr.

Crna vinova pipa(Otiorrhynus ligustici)-neki je zovu ciklamin crv, jer najveće štete izaziva njena larva na ciklami. Njene larve možemo naći u loncima sa pelargonijama. Odrasli oblik je crni kornjaš s produženim rilom, dug oko 1cm. Najveće štete izaziva žućkasto bijela larva, izrazito naboranog tijela, bez nogu sa smeđom glavom. Živi u zemlji u zoni korijena, gdje se hrani. Mlade larve oštećuju postrane korjenčiće, dok starije izgrizaju cijeli korijenov sistem, zbog čega biljke uvenu preko noći i uginu. Kada uvelu biljku izvadimo iz zemlje, uz korijen ćemo naći veći broj larvi. Suzbija se skupljanjem (noću, sa fenjerom), stvaranjem lepljivih pojaseva na stablu voćaka i loze da bi im se spriječilo penjanje,rastvorom barijumhlorida i zaprašivanjem pupoljka arsenovim sredstvima.
Napomena: Ovaj se štetenik vrlo teško suzbija. Kada se zaraza utvrdi, tada je već kasno, više nema pomoći za biljku. Zato je bolje lončanicu zajedno sa zemljom uništiti.

Lisne nematode su vrlo sitni, bezbojni, prozirni crvi, mikroskopske veličine, nevidljivi za oko. U biljke ulaze iz zemlje kroz prirodne otvore-stome na naličju listova ili preko ozljeda na biljci. Šire se zemljom i zaraženim, čak i suhim lišćem. Na licu donjih listova dolazi u početku do pojave vodenastih pjega između lisne nervature. Šire se po listu, dok ne zahvate cijeli list. List požuti, zatim postaje smeđ, osuši se i na kraju, zaraženi listovi otpadaju. Zaraza se uvijek širi od donjih prema gornjim listovima biljke.
Suzbijanje se sastoji u preventivi, što obuhvaća korištenje gotovih supstrata, sterilizaciju ili hemijsku dezinfekciju supstrata.

Svaka čast